Vanbračna zajednica je zajednica života žene i muškarca koja je trajala najmanje dvije godine ili kraće ako je u njoj rođeno dijete i izjednačena je sa bračnom u pogledu imovinsko-pravnih odnosa.
Prema porodičnom zakonodavstvu Republike Srpske, imovina (van)bračnih supružnika može biti posebna i zajednička.
Zajedničku imovinu, bračnu stečevinu, čini imovina koju bračni supružnici steknu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi od te imovine.
Pojam rada se tumači ekstenzivno, tako da se pored radnog odnosa uzima u obzir i rad u domaćinstvu i briga za tekuće potrebe domaćinstva.
Pored imovine stečene radom, zajedničku imovinu čini i dobitak od igre na sreću te prihodi stečeni korištenjem prava intelektualne svojine koji su nastali za vrijeme trajanja zajednice života.
Prihodi od posebne imovine jednog bračnog supružnika ostvareni njegovim radom ili radom drugog bračnog supružnika za vrijeme trajanja zajednice života takođe predstavljaju zajedničku imovinu.
Zajedničkom imovinom bračni supružnici upravljaju i raspolažu sporazumno. Pored zajedničke imovine (bračne stečevine) supružnici imaju i svoju posebnu imovinu. Posebnu imovinu bračnog supružnika čini imovina koju ima u času zaključenja braka, kao i prihodi od te imovine.
Pored toga, posebnu imovinu čini i ona imovina koja je stečena poklonom (uključujući miraz), nasljeđem ili besteretnim pravnim poslom.
Supružnici mogu isključiti naprijed navedeni zakonski režim imovinsko-pravnih odnosa potpisivanjem bračnog ugovora. Bračni ugovor se zaključuje u formi notarski obrađene isprave, a predmet ugovora mogu da budu samo imovinsko-pravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini.
Bračnim ugovorom supružnici mogu da urede imovinskopravne odnose na način na koji to žele.
Ovim ugovorom se može predvidjeti da sve što jedan bračni supružnik stekne tokom braka predstavlja njegovu posebnu imovinu, bez obzira na način sticanja; mogu odrediti udjele u zajedničkoj imovini (npr. 40% od zajedničke imovine pripada jednom, a 60% drugom supružniku); mogu urediti pitanje ulaganja posebne imovine jednog bračnog supružnika u posebnu imovinu drugog supružnika; mogu predvidjeti da jedan od njih ima pravo izbora predmeta iz zajedničke imovine u slučaju diobe; itd.
Dakle, zakon daje potpunu slobodu supružnicima da putem bračnog ugovora urede svoje imovinsko-pravne odnose na način koji njima odgovora.
Izuzetak su prava i obaveze na supružničko izdržavanje ili izdržavanje djece, te odgovornosti za dugove prema trećim licima i raspolaganje porodičnim domom, koji se ne mogu urediti suprotno odredbama porodičnog zakona.
Ukoliko dođe do diobe zajedničke imovine, supružnici mogu zajedničku imovinu sporazumno podijeliti na koji god način se dogovore.
Sporazum o diobi mora biti zaključen u formi notarski obrađene isprave. Sporazumom se može odrediti da jedan supružnik isplati drugom novčanu protivvrijednost njegovog dijela, da se izvrši prodaja cjelokupne imovine i nakon toga da se obavi raspodjela novca srazmjerno dogovorenim udjelima, da svakom supružniku pripadnu pojedine stvari iz zajedničke imovine, itd.
Ako se supružnici ne mogu sporazumjeti o diobi zajedničke imovine, onda im preostaje da putem suda izvrše diobu.
U sudskoj diobi zajedničke imovine svakome od bračnih supružnika pripada po jedna polovina zajedničke imovine.
Važno je napomenuti da svaki supružnik može zahtijevati da mu sud odredi veći dio od polovine zajedničke imovine koja mu pripada i taj bračni supružnik u sudskom postupku dokazuje da je njegov doprinos u sticanju zajedničke imovine veći od doprinosa drugog bračnog supružnika.
Piše: Bojana Vranješ Čorokalo
