Mi ovdje stalno upotrebljavamo termin Republika Srpska. Krajnje vrijeme je da govorimo da je to Srpska. To meni ljepše zvuči, a Republika Srpska se u državno-pravnom smislu može upotrebljavati. U običnoj komunikaciji – ovo je Srpska!
Kako ste u političkom smislu zadovoljni 2023. godinom?
Republika Srpska je ojačala i osigurala dodatno razumijevanje nekih naših prijatelja, a s druge strane je ojačala arogancija onih koji se u prošlosti nisu pokazali kao prijatelji.
U svakom slučaju, unutrašnji politički život bio je dosta dinamičan i demokratski. Institucije su odrađivale sve svoje poslove. Kao i u svakoj postizbornoj godini, pokazalo se da Republika Srpska ima kapacitet i da može to nositi.
Ono čime sam zadovoljan jeste političko jedinstvo subjekata koji se nalaze unutar vladajuće strukture i tu nemamo neki važan politički razlaz. Naravno, na operativnom planu ima nekih teškoća, ali na političkom planu dijelimo gotovo identične vrijednosti: o položaju Republike Srpske u BiH, političkim potezima koje moramo učiniti. Tako da mi je to u određenom smislu olakšalo politički život.
Mogu da kažem da se o Republici Srpskoj zna sve ono što smo htjeli – u jednom dijelu svijeta to viđenje je negativno, u drugom racionalno i razumno. Što se nas tiče, pažnja se još uvijek drži na toj priči. To znači da je Republika Srpska politički živa i da ima snagu.
Republika Srpska ima jake elemente državnosti. Insteresantno je da u FBiH preko 90% stanovnika ne zna ko je predsjednik tog entiteta. Da li ste zadovoljni vidljivošću Srpske na međunarodnom planu, u poređenju s FBiH?
Za nas se zna. To je tačno. I za ljude koji predstavljaju vlast ovdje jednako se zna. Mnogi su procese koji su se odvijali na nivou BiH lomili preko nas. U suštini odnosili su se na to da se autentičan izraz Republike ostvaruje na nivou BiH ili na globalnom nivou. Da ne govorim o sebi – ali za Dodika se zna.
Ja mislim da nema kancelarije u Briselu u kojoj se ne zna ko je Dodik. A da Vam pravo kažem, i ja bi trebalo da razmislim pa da Vam kažem ko je u ovom trenutku predsjedavajući u Federaciji BiH.
Ta pozicija je po mom mišljenju dobra i ključno je što među prvim ljudima u Srpskoj nema konflikta. To je veoma važno.
Kada govorite o sabornosti, svjedočili smo da opozicija u određenim momentima nije pokazala razumijevanje za to zašto je bitan jedinstven stav po određenim pitanjima.
Oni su u nekom odnosu koji ima za cilj da u svakom trenutku pokažu da nisu Dodik. Šta god to njima značilo. A s druge strane, ne žele povrijediti neke za koje misle da su njima autoriteti. Ja razumijem poziciju opozicije, ali u nekim nacionalnim i državnim pitanjima za Republiku Srpsku tu nema izuzetka. Kao što je to pitanje Izbornog zakona, koji pokušavaju da nam nametnu i centralizuju sve živo na nivou BiH. Veliko je pitanje zašto bi Centralna izborna komisija BiH sprovodila lokalne izbore u Republici Srpskoj. To se nije dešavalo u prvim godinama nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, kada je on autentično tumačen. Sada se pokušava nametnuti da se sve stavi u ruke CIK BiH i mi se tome moramo definitivno suprotstaviti. Nisu problem neke tehničke stvari, ali nadležnost jeste problem. Opozicija misli da to treba gore da se radi i oni svoje poraze uvijek pravdaju nekim krađama, nekim stvarima, ali i oni sami znaju da to nije tako i da to nije odlučujuća stvar samih izbora. Kao što je pokazala ova situacija oko predsjednika, kada su se iz opozicije žalili, a prebrojavali glasove u sarajevskoj Zetri, pod kontrolom CIK BiH, u kojoj se nalaze njihovi ljudi.
Po tim pitanjima uvijek ćemo se razilaziti. Na nivou globalne politike mislim da oni nikad ne bi mogli dostići ovaj značaj niti bi podigli Republiku Srpsku. Ako jedan Putin kaže da on dijeli stavove rukovodstva Republike Srpske, šta god ko mislio o tome na zapadu, ja sam ponosan na to. Za jednu malu Republiku Srpsku, koja po broju stanovnika predstavlja jednu stranu neke velike avenije u Moskvi, jedan veliki Putin kaže da se slaže s njenim stavovima. Odnosno, on to kaže još ljepše. On kaže „Srpska i Bosna i Hercegovina”. Mi ovdje stalno upotrebljavamo termin Republika Srpska. Krajnje vrijeme je da govorimo da je to Srpska. To meni ljepše zvuči, a Republika Srpska se u državno-pravnom smislu može upotrebljavati. U običnoj komunikaciji – ovo je Srpska!
Da li ste svjesni svog rejtinga među Bošnjacima, običnim ljudima? Vi ponekad u političkoj borbi žustrije komunicirate, ali to se odnosi na političke lidere.
Nisam svjestan, ali naiđu mi ponekad ljudi koji kažu – e kamo sreće da i mi imamo takvog. Nekad shvatim ozbiljno, nekad…
Javno to govorim. Ja stvarno mislim da su Bošnjaci, muslimani, dobar narod. Onaj koji je bio izložen stalnim istorijskim stranputicama i putevima na kojima se snalazio na različite načine. Aktuelne političke opcije nisu adekvatne ni ovom trenutku ni u budućnosti.
Budućnost bi trebalo da bude zasnovana na tome da Bošnjaci kao većinski narod prema manjim narodima, Hrvatima i Srbima, pokažu više razumijevanja. Greška Srba u Jugoslaviji bila je upravo ta. Što su oni htjeli dominaciju. To ja govorim u političkom smislu.
Lično, ja danas imam mnogo prijatelja koji su Bošnjaci. Neću da ih pominjem jer bi možda mogli negdje imati neki problem. Meni nije nepoznat Bajram, kao ni mnoge druge stvari koje su povod da ljudi dolaze jedni kod drugih. Oni dođu na moju krsnu slavu Đurđevdan.
To je personalno. Imam sportske drugare koji su sa mnom bili. I dan-danas volim da ih čujem. Imali su na kraju iste neugodnosti kao ja u tom raspadu bivše Jugoslavije. Na različite načine se kretali. Nikada ništa ne bih učinio loše bilo kom čovjeku, Bošnjaku, Srbinu, bilo kome. I ono što je predstava o meni uvijek je bazirano na mojim političkim stavovima. To je jedna sasvim druga dimenzija. Ja se ovdje nosim s političkim odgovornostima i političkim koncepcijama druge strane. Ja nemam nikakav problem da pomognem, da razumijem. Moj problem je što se mi ne razumijemo na političkom nivou i htio bih da se uvažavaju ti kolektiviteti. Da Bošnjaci taj kolektivitet ne upražnjavaju, teško da bi imali bilo kakva prava. S druge strane, mislim da debelo griješe što se vezuju za ovu američku priču. Amerika je vrlo lako napustila Afganistan, poslije daleko dramatičnijih dešavanja, pa bi mogli početi kalkulisati da li će Amerika možda napustiti Bosnu. Šta onda? A mi smo zbog stalnih političkih nesuglasica došli u poziciju potpunog razlaza.
Mislim da to bošnjačkim političarima ne valja. Običan svijet je OK, volim taj humor…
Republika Srpska je izgubila dosta vremena na opstrukcije koje se ogledaju u apelacijama, bespotrebnim sudskim procesima? Koliko se dobrih stvari moglo uraditi i za Srbe i za Bošnjake? Kako shvatati to vrijeme?
Kao izgubljeno i potrošeno. Potpuno neracionalno. To je čudna jedna stvar. Nema mjesta u Evropi gdje sarajevski političari ne dođu i ne kažu: „Dodik je Putinov eksponent”. Ja ne mogu biti ničiji eksponent. Samo ove sredine i ovog naroda. To nije demagoška priča. Ja sam takav tip.
Onog trenutka kad sam vidio da Amerikanci žele da na podmukao način podvale, i da se ja složim s podvalama istorijskim za narod, ja sam to odbio – i došao u ovu poziciju.
I sad pogledajte, sad ti sarajevski političari hodaju po svijetu i kleveću Milorada Dodika, a recimo, isključivo zbog politike Milorada Dodika imaju istu cijenu gasa koju su imali prije ove krize. Količina od 80% gasa koja uđe u BiH troši
se u FBiH. I ne tražimo nikakvu zahvalnost, ali to je nekorektan pristup. U čemu je problem?
Ja sam uvijek pokušavao, eno Vučića živog. Kad je bila korona, kažem mu: „Slušaj, meni treba 15.000 tona pšenice za brašno za ovu godinu. Vjerovatno dvadesetak hiljada treba Federaciji.
Mogu li računati na 35.000 tona za BiH?” Kaže on može. Zovem Džaferovića, kažem: „Molim te, imam priliku, ako vam treba da se to doveze”, a on meni: „Što ti mene zoveš? Ja ne znam ništa. Zovi Novalića”. Nazovem Novalića, on kaže: „Treba”. Ne znam ja koliko su oni povukli, ali recimo nikad se nije desilo da su oni otišli u Saudijsku Arabiju i tamo dobili neki kredit i onda nazvali nekog iz Banjaluke i rekli: „Ej, možeš da dobiješ kredit. Ovakvi su uslovi. Pokušaj”. Nikad se nije desilo.
Ili recimo, sjedimo na nekom sastanku gdje se razgovara o gasovodu iz Azerbejdžana, koji bi trebalo da ide iz Grčke i da uđe negdje kod Neuma, ja uzmem i potpišem odmah saglasnost. Zaobilazi Trebinje, ali u redu, što bih ja to vama spriječio. Ali ja sam došao u poziciju da već dvanaest do petnaest godina čekam minimalnu saglasnost da gasovod prođe ispod Drine i dođe do Banjaluke. Kad sam bio posljednji put kod Putina, njegovi ljudi su rekli: „Daj da rehabilitujemo ovaj projekat, sad i nama treba da pokažemo da može”. Ja uđem u aranžman i dogovorim se s „trojkom” da to sve bude u redu, i šta se desilo – ništa.
A šta se danas dešava? Danas se dešava to da sam ja imao pet kompanija, samo u proteklih deset dana, a imao sam ih preko dvadeset u proteklih par mjeseci, koje meni dođu i kažu mi bismo investirali ovdje, čuli smo da imate povoljnu cijenu gasa kod Rusa. Kažem ja: „Da”. Kažu oni: „Da l’ bi ti nama mogao obezbijediti tu istu cijenu, a mi bismo garantovali pet godina i odmah bismo prenijeli proizvodnju?”. Kažem ja: „Da”.
Ja sam pitao ljude u Rusiji i oni su rekli – za vas ćemo obezbijediti veće količine po istoj cijeni. I onda dođem do famozne priče: gdje je gasovod? Kako da dođe do Banjaluke? Ko tu ne da?
Ja sam sad ovdje mogao da imam koliko hoćete novih fabrika, a oni se smiju na to. Ali definitivno, ako je ovdje meni hiljadu kubika po cijeni 480$, a u Njemačkoj 1500$, nije teško izračunati razliku. A glavni energent u Njemačkoj je gas i to im je omogućilo da budu konkurenti.
Ko vam je bio najneugodniji politički protivnik iz Federacije BiH? Alija Izetbegović, Sulejman Tihić, Fahrudin Radončić, Zlatko Lagumdžija, Bakir Izetbegović, neko drugi?
Tihić. Pokazivao je spremnost za razgovore. Tiho, polako, ostvarivao svoje ciljeve.
Kako vidite Republiku Srpsku 2024. godine?
Biće dosta političke turbulencije, pogotovo zbog najava koje imamo u vezi s imovinom, a i potrebe da se odbranimo, jer smatramo ako smo izgubili imovinu da smo izgubili državu i da ćemo u tom pogledu morati donositi teške odluke.
Vi ste najpoznatiji pojedinac u Srpskoj. S obzirom na to da niste ni glumac, ni pjevač, ni teniser, da li je to dobro za društvo?
Ja nisam smetnja nikom drugom. Svima su na isti način dostupni mediji. Vjerujete da nema sela u Republici Srpskoj koje ja ne znam. Puteve… Ovi momci što mene prate uvijek se iznenade što ja znam gdje su prečice. Ja volim Republiku. Ja ne prolazim kroz Republiku Srpsku, ja nju živim. Spreman sam za svaku vrstu razgovora sa svim ljudima.
Mora postojati lider. Njemačka je izgubila lidera, Merkelovu, i sad se nalazi u ozbiljnijim ekonomskim problemima. Francuska isto tako ima sve više problema. U Americi imate Bajdena i to nije moj izbor, niti ga ja biram niti ga mogu smijeniti, ali vi kad gledate Putina kad izlazi iz aviona – on trčkara po onim stepenicama, a Bajden ide i cijela svjetska javnost čeka kada će skliznuti niz te stepenice. To govori o tim nekim stvarima. Čovjek je pametan, ali državnici moraju biti primijećeni po svemu i ne mogu da budu predmet javnih ogovaranja.
Kako vidite Republiku Srpsku 2030. godine?
Trebalo bi da budem predsjednik Republike i tada (smijeh), ali vjerujem da ćemo do tada imati nezavisni status bez obzira na to šta drugi o tome misle. Ja sam uvjeren u jednu istorijsku pravdu. Mislim da je to pravično za nas Srbe na ovom prostoru, imali smo takvu istoriju kakvu smo imali, samo u vrijeme turske okupacije 137 ustanaka Srbi su digli.
Mislim da su ključna pitanja za Republiku Srpsku njena sloboda i njen status. Mi i dalje prihvatamo da budemo u BiH ukoliko to može da bude Bosna s ustavnim uređenjem koji je propisan, a ne koji je nama nametnut.
Mi smo protiv ovog neustavnog uređenja u BiH. Naše političke akcije ići će protiv toga. To je nesumnjivo. Mi ne dijelimo ciljeve o unitarizaciji, ni bošnjačke ni američke. Za nas je to loše. Za nas je to pogubno i mi to ne želimo da gledamo.
Jeste li u ovoj turbulentnoj 2023. godini imali vremena za porodicu?
Mislim da je toga bilo manje nego ranijih godina. Pripadam onim ponosnim ljudima koji imaju sređeno porodično stanje. Imam dvoje djece, sedmoro unučadi i niko ne pravi probleme.
Mislim da smo uspjeli sačuvati ona sedmična okupljanja i dnevnu komunikaciju i u svakom slučaju nemam nijedan razlog da budem nezadovoljan. I svi ljudi koji su dio mog života, porodica, supruga, moja majka, koja sad ima osamdeset pet godina, brat, sestra, svi su oni tu, i zajedno s drugim dragim ljudima oko mene učinili su da u tim odnosima nemam nijedan problem.
Imate li vremena za sebe? Da pročitate knjigu…
Još iz studentskih dana navikao sam da uđem u noć, a da nešto čitam. U ovom trenutku, sad kada biste došli kod mene kući, vidjeli biste pet knjiga različitih žanrova koje čitam u isto vrijeme. Negdje sam pročitao da je to dobro za borbu protiv demencije.
Uzmem neku knjigu koja ima recimo sedamsto strana, dođem do polovine i ako ne znam šta sam pročitao, vraćam se i idem od početka.
Sada čitam knjigu u vezi s njemačkom operacijom „Barbarosa”, ali paralelno čitam naše knjige u vezi s politikom. Čitam i sudske spise (smijeh). Sve programske dokumente i relevantne članke iz stranih medija.
Koje su vaše najveće tri greške koje biste istakli? Da znate da sad ne biste tako uradili.
- Ne bih vjerovao strancima, kao što sam vjerovao na svom početku.
- Greška je što nisam više posvetio pažnje svom pokojnom ocu. Tek nakon smrti shvatio sam da je trebalo toga više da bude. Nažalost, sada činim tu istu grešku i prema majci, koja me svaki dan zove i pita kada ću doći, a ja stignem ili ne stignem. To bi, recimo, mogla biti druga.
- A treća… Nikad nisam prežalio što nisam bio dovoljno istrajan da nastavim košarkašku karijeru u Beogradu, jer me vuklo da se vratim u Laktaše i da igram sa svojim kolegama. Znao sam u to vrijeme, kada je bilo veoma teško, doći iz Beograda da odigram utakmicu u nedjelju i vratiti se u ponedjeljak u Beograd na ispit.
Danas to nije sporno, ali onda kada imaš dva autobusa dnevno, pa nema karata, pa svašta nešto.
Ne žalim zbog toga, bio sam u prilici da možda igram ozbiljno košarku, ali… odlučio sam da studiram i da igram sa svojim drugarima.
Hoćete li napisati memoare?
Ne. Nisam ja za to.
Ima li neko od intelektualaca u Republici Srpskoj koga cijenite, a koji nije na liniji vlasti?
Nemam pojma.
The Srpska Times